Sveta Katarina (grč. Aikaterina – ona koja je čista). Njezino je čašćenje vrlo rašireno i na Istoku i na Zapadu već u 8. stoljeću. Na žalost, o njezinu životu i mučeništvu nemamo povijesnih podataka nego samo kasnijih legendarnih izvještaja, kao i „Passio sanctae Catharinae martyris"  iz  6.   ili   7.  stoljeća. Prema tom izvještaju, Katarina je bila kršćanka plemićkog roda. Kad je car Maksimin naredio kako se svi stanovnici Aleksandrije moraju doći u hram i žrtvo­vati idolima. Katarina je sa svojim služavkama također došla u hram i po­zvala kršćane neka se ne žrtvuju idolima i neka se suprotstave carevoj naredbi, a samom je caru prigovorila: „Zašto mučiš ljude čašćenjem idola?  Spoznaj pravoga Boga, stvoritelja svemira, i njegova jedinoga Sina Isusa Krista, koji je svojim križem ljude oslobodio pakla!" Car je naredio neka je nakon žrtvovanja dovedu k njemu u palaču. Tu je car sve moguće pokušao kako bi pridobio njezinu naklonost. Dozvao je filozofe i govornike neka je pridobiju za poganstvo, a sam joj je obećao veliku nagradu i ponudio ženidbu. Katarina je, međutim, svojom mudrošću, odvažnošću i rječitošću svemu odoljela te ostala postojana u vjeri. Tada ju je car dao zatvoriti i mučiti; a kad Katarina nije popustila ni u tim kušnjama, naredio je neka je rasijeku kotačem s bodežima. No, kotač se raspao. Tada su je odveli izvan grada i odrubili joj glavu, a anđeli joj tijelo odnijeli na Sinaj i ondje ga sahranili.

Prema tom izvještaju, kasnije je na Sinaju sagrađen samostan svete Kata­rine, koji postoji još i danas, brojne su crkve podignute u njezinu čast, a kršćanski je filozofi izabraše za svoju zaštitnicu. Svetu Katarinu prikazuju kao plemkinju, okruženu ružama, s palmom u ruci i s kotačem s bo­dežima, ili njezine zaruke s Kristom. Iza svega toga stoji jedna kršćanska mučenica, po imenu Katarina, koja je na svoje suvremenike osta­vila silan dojam. Njezin je lik simbol čistoće, mudrosti, duševne i tjelesne ljepote, mladosti, koju je oplemenila i uzdigla Kristova milost.