2009-11-18 00:00:00

21. SMOTRA UČENIČKIH ZADRUGA REPUBLIKE HRVATSKE

PULA,  26.-29.10.2009. GODINE
Tekst napisala: Matea Šinko


    Početak neše avanture kreće u 7,00 sati ispred naše škole u Dvoru. Automobilima s puno kutija, u koje smo spakirali naše uradke i molitvom da ne padne kiše, da nam se ne raspadnu. Od Siska do Pule putujemo autobusom. Sretna je jedna Matea, Dragana, Filip i Dalibor... vidjet ćemo Pulu i prijatelje od prošle godine. Putovanje je bilo nezaboravno. U 17,00 sati ulazimo u sobe hotela "Brioni" i čeka nas novo iznenađenje, lijepim smještajem, sobe su divne. Zamislite: tople vode na pretek, televizor, telefon i divan pogled na more... Nastavnica dijeli sobu sa nama, a to je garancija da neće biti dosadno, nego zabavno... Nakon razgledavanja hotela odlazimo na večeru koja je odlična, mnoštvo jela, sladoleda, kolača i mnogo stvari kojima ne zanamo ni ime.
    Drugi dan započinje doručkom u 7,00 sati, a zatim postavljanje štanda i željnim iščekivanjem komisije... Kradom obilazimo druge štandove i zaključujemo da je naš jedan od boljih. To rade i druge škole. Sretni smo jer nas svi hvale  i upisuju najbolje riječi u knjigu utisaka. Zbilja smo ponosni. Lijep je to osjećaj. Isti dan saznajemo da imamo istraživački rad i da smo prvi na redu. Malo nas je strah. Navečer, u sobi isprobavamo prezentaciju ali mobiteli stalno zvone. Svi su znatiželjni kako napredujemo. Zadovoljni smo jer se možemo hvaliti.
    Srijeda, 7,00 sati - odlazak na prezentaciju u hotel "Histria". Dvorana je puna nastavnika i učenika. nastavnica uzastopno ponavlja: "Ugasi  mobitel, koncentriraj se, Matea, ne gledaj okolo..." Imala je pravo. Ništa ne vidimo i ne čujemo. Mislimo samo na naš rad. Prezentaciju smo odlično odradili. Pobrali smo aplauze i hvalu.
    Slijedeći dan, pomalo tužni idemo na zatvaranje 21. Smotre učeničkih zadruga RH. Dobili smo diplome, ali smo tužni i razočarani jer ne vidimo slike našeg štanda na CD-u. Iako je bio jedan od boljih, i drugi dijele mišljenje s nama, malo nas je nepravda razočarala. Ali došao je kraj, idemo kući. Ponovo uzimamo naše skromne kutije, stidno ih stavljamo pored lijepih kofera i torbi drugih škola, ali sretni smo jer u njima su utkani naši radovi, u kojima su trud, ljubav, vještina...
    Ponovo bus - Dvor. Lijepo smo se proveli i mnogo toga naučili.


Osnovna škola Dvor