2014-11-28 14:06:00 Građanski odgoj i obrazovanje u nastavi hrvatskog jezika Učenici 6.b razrednog odjela na satu hrvatskoga jezika, pod mentorstvom učiteljice Ivane Marić, odradili su projekt iz građanskoga odgoja „Priča o gradu“ povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. U sklopu projekta govorilo se i o ljudskim pravima za vrijeme rata, a poseban naglasak je stavljen na prava djece tijekom rata jer se 20. studenoga obilježava Međunarodni dan djeteta. Pročitajte učeničke literarne radove na ovu temu i neka vas potaknu na razmišljanje... Učenici su upoznati s Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o pravima djeteta te pravima koja proizlaze iz njih kako bi spoznali koja su prava djece te koja su prava ugrožena u ratu; osvijestili spoznaju o tome i surađujući s ostalima pokušati pronaći rješenje. Tako su svoje misli, zapažanja, zaključke i rješenja prenijeli na papir te je time projekt izrodio vrlo razboritim literarnim radovima učenika. Pripremila: Ivana Marić, učiteljica hrvatskog jezika
Učenički radovi: Vukovar… Jučer je bio Dan sjećanja na Vukovar. Svi smo se doista prisjetili svoga grada. Ja u tom sjećanju nisam mogla izostaviti jedan važan problem i strašnu činjenicu. Razmišljala sam kako je u to vrijeme prije više od dvadeset godina bilo djeci u Hrvatskoj. Naravno da im nije bilo kao nama danas. To me jako pogađa i žalosti, ljuti i budi u meni nemir. Razmišljam kako je tada stradalo toliko nedužne djece koja su samo željela obično djetinjstvo i mir. Ja se vraćam na tu nepravdu i želim da i tvoja obitelj i mnoge druge zajednice promisle o ovome. Ta djeca nisu imala nikakva prava. Koliko god se zakona donijelo, ona tada nisu imala normalan život, a kako bi ih i danas imala, ta ista djeca koja su sada odrasli ljudi. Danas mi živimo s puno više prava i poštovanja. Danas su djeca sretna. Ja želim podijeliti ovo mišljenje s tobom; meni taj dio prošlosti smeta, ali ne mogu ništa s onim što pripada prošlosti. Zato bih ja bila jako sretna kad bi svako dijete od danas živjelo sretno i s punom sigurnošću. Moram ti reći da su djeca u današnje vrijeme vrlo nezahvalna. Smeta im ovo, bune se za ono… Oni uopće ne shvaćaju koliko je njima danas lijepo. Priznajem ti, i ja se ponekad zanesem, ali onda se ipak sjetim drugih stvari i shvatim da ipak živim bolje nego što mislim. Pazi! Mrze školu!? A što bi samo neka djeca dala u zamjenu za školu. Nakon takvih komentara potpuno odustanem od ikakva razgovora s takvom djecom. Mislim da djeca danas dobro žive, barem na našim prostorima jer kada izostavimo sve krize i stres oko posla ostaje nam mir. Neka oni u njemu uživaju i budu zahvalni onima zahvaljujući kojima ga imaju, a tu poruku šaljem i tebi i ti je pošalji susjedima, a oni svojim poznanicima. Lorena Knežević 6.b
Dijete u miru/Dijete u ratu Život djeteta u ratu uvelike se razlikuje od života djeteta u miru. U ratu su mnoga, osnovna prava za normalan život ne poštuju. Samim dolaskom u rat djetetu se oduzima sretno djetinjstvo. No, ne veže se nepoštivanje prava djeteta samo uz rat. Ona se mogu kršiti i u svakodnevnom, mirnom životu. Do njih dolazi jer mnogi ljudi, iz svog nekog (ne znam kako to lijepo reći) nenormalnog razloga žele nekomu činiti zlo i ugrožavati tuđi život. Zbog takvih mogućih sukoba postoje propisi kojima se utvrđuju prava i obveze svih ljudi i svaki bi ga čovjek koji ima ljudskosti i morala trebao poštivati. Oni su sadržani u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Konvenciji o pravima djeteta. Proučavajući Konvenciju o pravima djeteta analizirala sam neka prava koja se mogu uspoređivati i u miru i u ratu. Neka prava koja se danas itekako poštuju u Domovinskom su se ratu kršila. Pravo na život u mirnom okruženju prvo se nije poštivalo. Citiram: „Uvjerenje da dijete radi potpunog i skladnog razvoja svoje osobnosti treba rasti u obiteljskoj sredini, u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja, smatrajući da dijete u potpunosti treba biti pripremljeno za samostalan život u društvu i odgojeno u duhu ideala koji su proglašeni u Povelji Ujedinjenih naroda, osobito u duhu mira, dostojanstva, snošljivosti, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti…“ Jasno je da dijete treba živjeti u miru i sreći. Tako žive djeca danas, ali prije nisu. Djeca su u ratu bila izložena nezakonitim napadima remećenjem mira, a danas ih se ne napada i žive u skladu s pravilima. Danas nisu izložena takvim napadima i imaju veću sigurnost i pružen im je mir. Također im je omogućena sloboda i mišljenje bez tuđega utjecaja. Djeca u ratu nisu imala tu mogućnost izbora. Zapravo, nisu niti imala što izabrati, samo su trebala preživjeti. Također, niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku. Nečovječan je postupak oduzeti djetetu dom, mir, djetinjstvo pa čak i obitelj. To se događalo mnogima u ratu. To je samo još jedan primjer zakona koji se svakako danas treba i poštuje u svijetu. Neka su djeca bila pogođena oružanim sukobima. Dijete se ne smije tjelesno i duševno uznemiravati jer je to dovodi do velikih posljedica u kasnijem razvoju. Da bi dijete živjelo u mirnom okruženju sva se ta pravila moraju poštivati. Dijete ne smije biti izloženo ratnim sukobima niti društvenom zlostavljanju. Ne smije im se oduzimati sloboda. Da bi živjelo u mirnom okruženju svi moraju pridonijeti djetetovoj zaštiti. Djeca jednostavno moraju živjeti u miru, prijateljstvu i sreći. Lorena Knežević, 6. b
Dijete u Hrvatskoj
Djeca u Republici Hrvatskoj imaju svoja prava, ali i dužnosti. Prava djece se moraju poštivati da se ne bi osjećala tužno. Sada tj. u 21. stoljeću djeca imaju dovoljno prava da bi bila sretna i zadovoljna. Problem je u tome što ima ljudi, roditelja koji to ne poštuju te misle da su prava djece nevažna. Ima i puno ljudi koji su kao mali bili u toj situaciji pa sada znaju kako bi se njihova djeca osjećala. Takvi ljudi žele i hoće poštivati prava djece isto kao što i djeca moraju izvršavati svoje dužnosti. Nekada davno, za vrijeme naših baka i djedova ili čak i roditelja, nažalost bilo je puno nasilja nad djecom, prava se nisu poštivala. Sada, na svu sreću to se poboljšalo, nema baš tako, previše nasilja, ali ipak ima dovoljno za poboljšanje. Jedno od prava djece koja se kod nas češće krši je pravo djeteta na odmor. Mnogo roditelja to očito nisu razumjela ili pak ne žele razumjeti. To nije u redu. Tjeraju svoju djecu da rade teške fizičke poslove ili ih psihički „muče“ i ponižavaju. Zbog toga neka djeca žele učiniti nešto loše, samoubojstvo. Stop! To nije dobro, uznemirava se netko, neko nevino dijete koje nikome ništa nije nažao učinilo. Drugo pravo koje se još češće danas krši je zlostavljanje putem društvenih mreža. Dopisuju se s naivnom djecom i saznaju sve podatke od njih te ih onda ucjenjuju raznim stvarima. To jako loše utječe na djecu , a što je najgore to postaje sve učestalije. Svakom djetetu na svijetu Konvencijom o pravima djeteta zajamčeno je pravo na život u obitelji, mnogo djece nema to pravo i puno djece odrasta u domovima za nezbrinutu djecu, nažalost. Svjesni smo da se prava djece ipak još uvijek krše i da je potrebno bolje zaštiti djecu. Zbog toga je donesen i novi Obiteljski zakon koji je definirao sadržaj roditeljske skrbi i kvalitetnije je obrađeno područje posvajanja djece. U drugim državama prava djece znatno se krše više nego u Republici Hrvatskoj. Moje mišljene o kršenju prava djece je da tko god vidi narušavanje prava djeteta ili zlostavljanje na bilo koji način da sve to odmah prijavi jer će se jedino tako spriječiti i smanjiti nasilje nad djecom. Bilo bi tako sve puno bolje i svaka obitelj bi bila sretna, a svako dijete „obasuto“ mirom, pažnjom i ljubavlju. Milana Topo 6.b
Svijet gleda dijete
Djeca bez obitelji ili skrbnika Djeca bez obitelji ili skrbnika, djeca koja žive u domovima za napuštenu djecu i zanemarivana djeca su veoma visoko na ljestvici potencijalnih žrtava trgovanja i iskorištavanja. Trenutačno se broj djece bez obitelji ili skrbnika povećao u Africi, iako je već znatno velik, zbog epidemije ebole. Nepohađanje škole Djeca koja ne pohađaju školu lako mogu postati žrtve trgovanja. Prema zadnjem istraživanju UNICEF-a 121 milion djece u svijetu ne pohađa školu, od kojih su u većini djevojčice. Upis u školu je bitan faktor u borbi protiv trgovanja ljudi jer pohađanje škole djeci pruža veću i bolju mogućnost zapošljavanja i bolju priliku za mirniji i ljepši život. Osim toga većina preventivnih programa ciljaju na pismenu djecu. Humanitarne krize i oružani sukobi Tijekom sukoba oružane skupine mogu oteti djecu i prisiliti ih da sudjeluju u sukobima kao djeca vojnici. Ta djeca mogu biti i seksualno zlostavljana. Sukobi donose lakši ilegalni prelazak granica te na taj način olakšavaju posao trgovcima ljudi. Siromaštvo Siromaštvo čini djecu jako ranjivima te su siromašna djeca visoko na listi potencijalnih žrtava trgovanja. Sve se češće događa da zbog siromaštva roditelji prodaju svoju djecu za neki sitni novac, što je jako žalosno. Trgovci ljudima često nude mogućnost zapošljavanja izvan države pa tako siromašne porodice, zavedene takvim obećanjima nerijetko šalju djecu na rad izvan svog okruženja. Ovo su samo neki od problema s kojima se susreću djeca u svijetu, koji su sve veći i teži zbog raznih životnih uvjeta i okolnosti. Bruno Vukadin, Luka Mlađenović 6.b
|
Osnovna škola Dvor |