Na natječaj iz naše škole poslana su tri rada učenika trećeg razreda: Za tkalačkim stanom - Jelena Joka,  Čijala sam perje - Lana Brdar i Čarojice - Tara Joka. Poslana su i četiri likovna rada. Pročitajte i pogledajte radove naših učenica i učenika. 

Literarni radovi:

Za tkalačkim stanom

                Imala sam četiri godine kada sam prvi put gledala svoju baku kako radi na tkalačkom stanu ili tari. Uživala sam promatrajući ju kako s lakoćom provlači te šarene niti od konoplje, lana ili ispredene vune.

                Kao i svako radoznalo dijete, tako sam i ja imala puno pitanja: „Što je ovo?, Kako si ovo provukla ovuda?, Zašto si ovo zavezala?“ i još puno drugih pitanja i potpitanja. Baka je shvatila da me zanima rad na tari pa me je počela učiti kako se tka. Nije bilo lako svladati to umijeće koje je baka s lakoćom radila. Danima smo vježbale a baka je bila puna strpljenja. Objašnjavala mi je što služi za što, zašto moram provlačiti niti čunkom parnim pa neparnim redoslijedom, i na kraju, brdom privući niti jednu do druge kako bi bile čvrste. Vježbale smo nekoliko dana i eto, uspjela sam! Naučila sam tkati! Na tkalačkom stanu istkala sam jedan mali tepih. To je bilo nešto prelijepo. Bio je prepun šarenih niti koje su se ispreplitale jedna preko druge. Mojoj sreći nije bilo kraja. Trud mi se isplatio. Svima sam pokazivala svoj prvi rad, a baka se zadovoljno smiješila. Ovo nije bio samo moj uspjeh, nego i njezin. Nastavila sam joj pomagati. Satima smo sjedile i provlačile te prekrasne niti i divile se gotovim proizvodima.

                Kada nešto zaista želite, to i ostvarite. Nisu važne godine nego volja. Ponosim se svojim uspjehom. Hvala ti bako na uloženom trudu i strpljenju!

Jelena Joka, 3. r.

Čijala sam perje

                Kada sam imala šest  godina, meni je moja baka pokazala nekoliko fotografija na kojima je čijala perje. Nekad su se žene dogovarale i sastajale gdje će čijati perje. Taj se običaj zvao prelo.

Kada su se sastale, domaćica je na stol stavila puno perja. Žene su bile vesele. Uz čijanje su razgovarale, a  uz razgovor počela bi pjesma. Domaćica je do tada pekla uštipke. Kada je završila s pečenjem, pridružila se svojim prijateljicama te počela čijati, šaliti se i pjevati. Perje je bilo guščje ili kokošje. Trebalo je imati puno perja  da bi se napravili jastuci. Prelo je trajalo nekoliko večeri, a to se uglavnom radilo zimi zato što je dan bio kraći. Kad bi se čijanje perja završilo, nastalo bi veselje jer bi nestrpljivi momci jedva dočekali ples s djevojkama. Tu su počinjale i prve ljubavi.

Htjela sam i ja pokušati čijati perje. Probala sam i bilo mi je jako zanimljivo. Uzela sam perje u ruke i počela razdvajati na dva dijela – grančice od grane. Pero je jako malo pa čijanje dugo traje. Malo po malo nastala je hrpa perja od kojega sam si napravila mali jastuk. 

                Zahvalna sam svojoj baki što mi je pokazala kako se čija perje jer kada porastem imat ću uspomenu na baku i čijanje perja i znat ću si napraviti jastuk.

Lana Brdar, 3. r.

Čarojice

                U nekim krajevima Hrvatske uoči Uskršnjeg posta organizira se običaj čarojice. Smatra se da su čarojice vrlo drevni običaj čija je svrha bila tjeranje zla i prizivanje rodne godine.

Ići u čarojice bila je ozbiljna stvar čija su se pravila morala poštivati. Čarojice u obilazak sela ne smiju ići prije 22 sata, a s obilazak moraju završiti prije zore. Čarojice čini neparan broj mladića koji su obučeni u stare odore, a lica su im maskirana ili nagaravljena, tj. čarana ugljem po čemu su čarojice dobile ime. Putem pjevaju pjesme i zvone stočnim zvonima kako bi tu noć od sebe otjerali zle duhove. Čarojice obavezno ispred svake kuće igraju kolo, a domaćin ih daruje jabukama, žitom i slaninom te ih  časti rakijom. Sve čarojice nikad ne ulaze u kuću kako ih ukućani ne bi prepoznali jer se vjeruje da je to kobno za sudionike čarojica. One jednako pjevaju i vesele se s onima koji ih malo daruju  kao i s onima koji ih bogatije daruju. Kad čarojice obiđu cijelo selo, vraćaju se u onu kuću odakle su te večeri krenuli. U toj kući se goste darovima i vesele se sa članovima svojih obitelji. Kada čarojice završe s gozbom, blagoslove taj dom i raziđu se svojim kućama.

Čarojice su danas u Hrvatskoj gotovo zaboravljene. Mogu se jedino vidjeti na nastupima kulturno - umjetničkih društava, što čuva tradiciju ovog običaja.

Tara Joka, 3. r.

Likovni radovi:

                                                                  Jelena Joka: Za tkalačkim stanom

                                                                                              Lana Brdar: Prelo

                                                                                 Tara Joka: Čarojice

                                                                   Petar Knežević: Gusle